Hardversko žigosanje

Označavanje hardvera trebalo bi započeti jasnom podjelom između značajki koje trebaju točnost jednog-pogotka i značajki koje se mogu oblikovati u nizu. Hardverski utisnute komponente sa samo bušenjem i jednim savijanjem mogu biti ekonomične u alatu u jednoj-fazi, dok metalni hardverski utiskivani s nekoliko rupa, jezičaka i-odrezaka često opravdavaju progresivni raspored. Odluka bi trebala uzeti u obzir rukovanje operatera, dostupnost tiska, iskorištenost trake i broj dijelova potrebnih mjesečno. Alati koji su previše složeni za potražnju mogu koštati više za održavanje nego što štede u vremenu ciklusa.

Za hardverske dijelove za prešu, crtež bi trebao identificirati funkcionalne rupe, matične rubove, spojne površine i sva područja koja će biti obložena ili obojana. Razmak proboja utječe na visinu srha i kontrolu zahvata; radijusi savijanja i smjer zrna utječu na pucanje i povratnu oprugu. Hardversko utiskivanje također treba pouzdanu stazu-spuštanja jer se mali komadi mogu premostiti preko žlijeba ili se vratiti s trakom. Reljefni limeni materijal može pružiti glatku površinu žlijeba, a može se dodati vibrator-pokretan pneumatskim cilindrom kada oblik otpadaka čini evakuaciju nepouzdanom.

Nakon isprobavanja, primopredajni paket trebao bi prikazivati ​​dimenzije za postavljanje, točke podmazivanja, provjere senzora, granice oštrenja i prihvaćeni uzorak. Mali dijelovi se lako miješaju, tako da spremnici i naljepnice trebaju identificirati broj dijela, reviziju, seriju materijala i status inspekcije. Kratki plan kontrole za prve -provjere obično je korisniji proizvodnom osoblju nego dugačak list s općim uputama. List za postavljanje također treba navesti prihvaćenu brzinu tiska i tko se odjavljuje za ponovno pokretanje nakon održavanja.